ekološka udruga ČIOPA

 
 
početna
o udruzi
projekti
kontakt
 

opis projekta | zaštićena područja | ostale vrijednosti

PROJEKT "VIRTUALNA EKO-ŠETNJA ZAŠTIĆENIM I DRUGIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA
GRADA DUBROVNIKA"

1. Posebni rezervat šumske vegetacije – otok Lokrum

OTOK LOKRUM, površine oko 72 ha, jedan je od najmanjih u skupini južnog hrvatskog primorja. Zimzelenim mediteranskim pejzažem s najvišim vrhom od 96 m oduvijek je privlačio posebnu pažnju. Udaljenost od kojih 600 m od Dubrovnika nije ga izolirala u nepristupačnu osamljenost, a niti dopuštala da ga zarobi urbaniziranost. Kao otok, štitio je gradsku luku i brodove od razornih vjetrova s mora, te stajao kao obrambena predstraža. Podrijetlo imena vodi od latinske riječi acrumen, "agrumi", što predstavlja skupni naziv za kiselo voće i naranče.
FLORISTIČKE i VEGETACIJSKE OSOBITOSTI
Gotovo cijelom svojom površinom Lokrum je obrastao gustom vegetacijom koja pokriva preko 60 ha. Njegova je vegetacija posebno zanimljiva budući se na malom prostoru nalaze svi prirodni razvojni nizovi biljnih zajednica eumediteranskog područja Europe. Stoga je od 1963. godine i zaštićen kao Posebni rezervat šumske vegetacije, a pod strogom je zaštitom UNESCO-a. Otok Lokrum sa cjelokupnim kompleksom primarne (prirodne) i sekundarne (antropogene) vegetacije reprezentira naše južno fitogeografsko područje eumediteranske zone istočnojadranskog primorja. Primarna prirodna šuma razvija se bez utjecaja čovjeka, a pod prevladavajućim utjecajem klimatskih prilika takva šuma na Lokrumu je zajednica vazdazelene šume crnike ili česvine s crnim jasenom (asocijacija Orno – Quercetum ilicis H-ić). Ipak, najveći je dio otoka prekriven degradacijskim stadijima ove šume; teško prohodnom makijom, otvorenim i svijetlim garizima, a razvijeno je i nekoliko tipova kamenjarskih travnjaka kao krajnjeg degradacijskog stadija vegetacije. Osim navedenih, razvijene su i korovna i ruderalna vegetacija, te vegetacije stijena, gromača i obalnih grebena.

Obzirom na razmjerno malu površinu, na njemu je zabilježen veliki broj vrsta. Vaskularna flora (papratnjače, golosjemenjače i kritosjemenjače) otoka Lokruma broji oko 400 vrsta. Neke lokrumske biljke pripadaju skupini rijetkih i zaštićenih vrsta hrvatske flore, poput drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides), jupiterove brade (Anthyllis barba – jovis), krhke kositrenice (Ephedra campylopoda) i mnogih drugih.

Na otoku se nalazi Botanički vrt, za javnost otvoren 1967. godine. Cilj osnivanja botaničkog vrta bila je introdukcija i aklimatizacija suptropskog i tropskog bilja, a posebno je bogata zbirka australijske flore. Na svim površinama Botaničkog vrta u kulturi se nalazi osamstotinjak vrsta drveća i grmlja iz Australije, Južne Amerike, Afrike i drugih krajeva svijeta. Među njima se ističu brojne četinjače, naročito borovi. Također ima 74 vrste Eucalyptus i 27 vrsta Acacia. Osim toga, mnogo je sukulenata, oko 400 vrsta, od kojih oko 250 vrsta kaktusa i blizu 50 vrsta agava.
FAUNA
Od faune kralješnjaka otoka Lokruma najbolje su istražene ptice, kojih je zabilježen najveći broj vrsta. Lokrum ima poseban značaj pri selidbi ptica jer im predstavlja prvo odmorište nakon prelijetanja veće morske površine tijekom proljetne, te posljednje odmorište za jesenje selidbe. Kako su upravo s južne i jugoistočne strane otoka česti snažni udari vjetra, posebice bure, ptice se pri proljetnom dolasku sklanjaju u zavjetrinu borika na Lokrumu. Na Lokrumu je ukupno zabilježeno 156 vrsta ptica koje pripadaju u 43 porodice. Ukupno se gnijezdila 31 vrsta, ali neke samo tijekom jedne ili nekoliko godina. Tako je gniježđenje samo u jednoj godini zabilježeno za vodomara (Alcedo atthis) i krstokljuna (Loxia curvirostra), dok se kobac ptičar (Accipiter nisus) gnijezdio od 1960. do 1964., a nakon toga se gnijezdio povremeno, svakih nekoliko godina. Na otoku su se prestale gnijezditi krški sokol (Falco biarmicus), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), fazan (Phasianus colchicus), galeb klaukavac (Larus cachinnans). U poslijednja dva desetljeća na Lokrum su se naselile: gugutka (Streptopelia decaoto), crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla), siva muharica (Muscicapa striata), velika sjenica (Parus major) i zeba bitkavica (Fringilla coelebs). Od češćih gnjezdarica na otoku Lokrumu možemo izdvojiti: škanjac mišar (Buteo buteo), kobac ptičar (Accipiter nisus), galeb klaukavac (Larus cachinnans), jejić lulavac (Otus scops), velika ušara (Bubo bubo), crna čiopa (Apus apus), bijela čiopa (Apus melba), lastavica pokućarka (Hirundo rustica), grmuša crnoprhnica (Sylvia melanocephala), stjenjak modrokos (Monticola solitarius), crnoglava strnadica (Emberiza melanocephala), vrabac pokućar (Passer domesticus), zeba bitkavica (Fringilla coelebs), zelendur zelenac (Carduelis chloris), sivi soko (Falco peregrinus), gugutka (Streptopelia decaoto), crni kos (Turdus merula), muharica (Muscicapa striata), velika sjenica (Parus major). Naročito je zanimljiva velika ušara čijih nekoliko parova stalno obitavaju na otoku i noću se dolaze hraniti golubovima u staroj gradskoj jezgri.

Tako veliki broj vrsta ptica zabilježen na Lokrumu posljedica je povoljnog zemljopisnog položaja i vegetacijskih osobitosti otoka, ali je također uvelike na to utjecala i činjenica da je dugi niz godina na njemu prikupljan ornitološki materijal, te vršeno promatranje i prstenovanje ptica. Značenje Lokruma za ornitofaunu, posebice selidbu ptica, uočeno je još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je na Lokrumu u okviru Biološkog instituta JAZU u Dubrovniku osnovana Ornitološka stanica, a dugo je vremena djelovao Centar za promatranje i prstenovanje ptica. Namjena stanice je bila da se kontinuiranim prstenovanjem dobiju podaci o dinamici i selidbenim putevima ptica selica na području južnog Jadrana, ali da se i proučavanjem autohtonih vrsta, te dinamike populacija Lokruma steknu nove spoznaje sinekologije ptica na otocima. Ornitološka je stanica djelovala samo pet godina, no u to je vrijeme prstenovano 14 815 ptica, što se može smatrati značajnim uspjehom. Najveća je zasluga pritome bila u entuzijazmu ornitologa prof. dr. Iva Tutmana i preparatora Andrije Lesingera. Na Lokrumu je, u prostorima benediktinskog samostana od 1956. pa do 1990. godine bio smješten i Prirodoslovni muzej s ornitološkim i ostalim zbirkama izuzetne vrijednosti. Temelj je činila izložbena ornitološka zbirka Balda Kosića, u kojoj je većina preparata potjecala s kraja 19. stoljeća, odnosno za tadašnji Dubrovački domorodni muzej. Preparati su prikupljeni u razdoblju 1882. do 1916. godine. Šezdesetih godina ornitološku zbirku nadopunjuju Andrija Lesinger i prof. dr. Ivo Tutman, te osim nove izložbene postave formiraju i studijsku zbirku ptičjih svlakova. Veliki broj preparata i svlakova potječe upravo s Lokruma i danas pruža koristan dokument o dinamici ornitofaune otoka.

Ostale skupine kopnenih kralježnjaka manje su poznate. Od gmazova zabilježena je vrsta veliki zelembać (Lacerta trilineata), kućni macaklin (Hemidactylus turcicus), glavor (Ophisaurus apodus), obična čančara (Testudo hermanni). Od sisavaca poznati su nalazi bjeloprsog ježa (Erinaceus concolor), čija je populacija nekad bila vrlo brojna, sivog puha (Glis glis), malog topira (Rhinolophus hipposideros), te podvrsta sivog dugoušana (Plecotus austriacus kolombatovici). Stanište ove dvije vrste šišmiša bilo je u potkrovlju starog samostana.

Isto je tako velika brojnost i raznolikost morskih biljnih i životinjskih bentoskih populacija. Na kamenitim podlogama pronađeno je više rijetkih vrsta kao npr. zelena moruzgva (Actinia cari) i vrlo rijetka vlasulja (Phellia elongata), kao i zakonom zaštićeni puž Mitra zonata.
OSTALE PRIRODNE OSOBITOSTI
Od ostalih prirodnih osobitosti Loruma posebno možemo izdvojiti Mrtvo more, neveliko slano jezero na južnoj strani otoka, koje je s vanjskim morem povezano kanalom što prolazi duboko kroz stijene. Mrtvo je more zapravo špilja kojoj se davno u geološkoj prošlosti urušio strop. Osim ovoga na južnoj morskoj strani postoji nekoliko polušpilja (Vela Spila, Mala Spila).
PROŠLOST
Kao i njegove prirodne osobitosti, povijest Lokruma izuzetno je bogata. Ovdje ćemo se samo osvrnuti na neke značajnije građevinske spomenike. Lokrum je bio naseljavan još u prethistoriji o čemu govore grobni prilozi koji se čuvaju u dubrovačkom muzeju. Također je sačuvan i dio antičke nadgrobne stele, te četiri reljefna ulomka ukrašena pleternom ornamentikom uzidana u jugozapadnom dijelu nekadašnjeg benediktinskog samostana. Dokumentirano razdoblje povijesti Lokruma započinje 1023. godine kada su ga dubrovački nadbiskup Vital i načelnik Lampredije s gradskim plemstvom darovali svojim sugrađanima svećeniku Lavu i benediktincu Petru da na njemu sagrade samostan i nesmetano ga posjeduju. Benediktinci su naselii Lokrum u prvoj polovici 11. stoljeća i otada pa do sredine 16. stoljeća poduzimali su zamašne radove na proširivanju svoga samostana i crkve, koja je pored stolne crkve i dominikanske u Gradu, benediktinske na mljetskim jezerima i franjevačke u Stonu, jedna od četiri značajna građevinska spomenika dubrovačkog romaničko – gotičkog umijeća. Klaustar usred lokrumskog samostana jedan je od najljepših spomenika te vrste. Najstarija crkva benediktinskog reda bila je sagrađena u predromaničkom stilu i od nje su preostali jedva sačuvani kameni ulomci u blizini današnjeg Botaničkog vrta. U 13. stoljeću benediktinci su sagradili veću trobrodnu i troapsidalnu baziliku u romaničko – gotičkom stilu, od koje su danas ostale samo ruševine, s djelomično sačuvanim ostacima istočnog i zapadnog samostanskog zida, tri polukružne apside i razrušenim klaustrom. U 15. i 16. stoljeću južno od starog romaničkog bio je izgrađen novi samostan u gotičko – renesansnom stilu. Zapadno i sjeverno krilo ovoga samostana bili su srušeni u velikom potresu 1667. godine, a očuvala su se dva krila s klaustarskim vrtom. Početkom 1860-ih, u jugoistočnom dvorišnom kutu ovaj je samostan okrnjen i preinačen neogotičkim nadogradnjama austrijskog nadvojvode Maksimilijana. Istodobno je u istom stilu sagrađena danas teško oštećena lugarova kuća u Portoću. Osim samostana, na Lokrumu se spominju još tri crkve: Sv. Mihajla, Sv. Cirijaka i Sv. Ilije. Do danas je ostala sasvim sačuvana samo crkvica Navještenja gotičko – renesansnih obilježja iz 15. – 16. stoljeća, pored ulaza u Botanički vrt.

Kompleks lazareta, čiji se ostaci nalaze na sjevernoj strani otoka, građen je po nalogu Senata Dubrovačke Republike, radi zaštite od epidemije, između 1534. i 1557. godine. Lazaret, iz strategijskih razloga, nikada nije bio dovršen, pa je započeta gradnja nove karantene na Pločama. Kasnije, 1647. godine po nalogu Senata dio Lazareta je srušen, a njegovim su kamenjem učvršćene gradske zidine.

Na najvišem vrhu Lokruma (Glavica 96 m) nalazi se tvrđava Fort Royal sagrađena po Napoleonovoj naredbi maršalu Marmontu odmah nakon zauzeća Dubrovnika 1806. godine. Utvrdu je kasnije koristila i austrijska vojska, koja je 1830. godine izvela znatne dogradnje.

©2003.-2012. Ekološka udruga "Čiopa" Sva prava pridržana.