Galeb klaukavac
– zaštićena vrsta ptice
Malo je poznato da je galeb klaukavac
u Republici Hrvatskoj zakonom zaštićena vrsta ptice. Zaštita
je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica (Aves),
Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem
članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne
novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina
biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta
koja je ugrožena ili rijetka. Dapače, iako galeb klaukavac
nije rijetka, a niti posebno ugrožena vrsta, zabranjena je
svaka radnja kojom ga se ometa i uznemiruje u njegovom prirodnom
životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje,
držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njiho- |

pogledajte fotografije galeba klaukavca
|
vih gnijezda
ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja,
kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene
biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu
štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku
vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete
prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim
vrstama utvrđena je kazna u visini od 1.600,00
Kn. |
|
Taksonomski položaj
Sve do nedavno se smatralo da je galeb klaukavac zapravo podvrsta
jedne druge vrste galeba, srebrnastog galeba (Larus
argentatus ssp. cachinnans)
kojemu je izgledom i ponašanjem vrlo sličan. Međutim, prema sadašnjim
saznanjima klaukavac predstavlja zasebnu vrstu budući da oblikuje
odvojene kolonije u zoni preklapanja u zapadnoj Francuskoj. Ova
je spoznaja kasnije potvrđena i DNA analizom, prema kojoj se pokazalo
da je srodniji tamnoleđem galebu (Larus
fuscus). |
Podvrste
U okviru ove vrste opisano je nekoliko podvrsta; tipična podvrsta
ssp. cachinnans koja naseljava područja oko Crnog Mora, ssp. michahellis
Sredozemlje do zapadne Francuske i Maroka, ssp. atlantis
na Azorima, Madeiri i Kanarskim otocima, te ssp. mongolicus
u središnjoj Aziji koji poduzima kretnje do obala Kine i Indije.
|
Vanjski
izgled
Pripada skupini velikih galebova i najveći je veliki galeb juga
Europe. Svojim izgledom i ponašanjem je vrlo sličan srebrnastom
galebu, od kojega se razlikuje u nekoliko detalja; žućim nogama,
sivkastožutim okom, cinober očnim prstenom, izražajnije žutim kljunom
s većom crvenom mrljom, tamnijim primarnim perima i tamnije sivim
leđima. Zimi ili nema ili ima malo i to svijetlijih pruga na glavi,
a također ima manje bijele mrlje i više tamnih na vanjskoj strani
primarnih letnih pera. Ptice u zimskom ruhu imaju sivkaste šare
po glavi, primarna letna pera u nedoraslih su obično jednolično
tamna.
Izgled tijela i oblik
krila
Klaukavac je velika i robusna ptica, relativno širokog prsnog koša,
noge su relativno široko razmaknute, noge i stopala s plivaćom kožicom
su jarkožute boje, vidljive i sa veće udaljenosti. Krila su u letu
široko postavljena.
Veličina: 56 – 68 cm, 800 - 1500
g težine, raspon krila 140 - 150 cm.
Glasanje: zvuči kao: ''kija-kija-kija-kijau-kijau''
Boja perja
Perje glave, vrata i donje strane tijela je bijele boje, po krilima
i leđima je svijetlosivkaste boje, ali svjetlije nego u srebrnastog
galeba. Vrhovi krila su na gornjoj strani crne boje sa sivkastobijelim
rubovima, donja strana je bjelkasta.
Glava
U normalnom položaju tjeme je zaravnjeno, čelo kratko i koso, a
zatiljak ravan, što glavi daje gotovo kvadratast oblik. Kada se
gleda sa stražnje strane glava izgleda široko i u odnosu na tijelo
ne djeluje mala kao kod tamnoleđeg galeba. Perje glave je čisto
bijele boje, a zimi ili nema ili ima malo i to vrlo svijetlo sivih
pruga na zatiljku. Tanki i sjajni očni prsten je grimizno crvene
boje, očna šarenica je zagasito žuta.
Kljun
Kljun je svijetložute boje sa velikom jarkocrvenom pjegom na donjoj
strani u blizini vrha. Gornji i donji dio kljuna se pružaju paralelno,
a gornji dio završava tupim nagibom svinutim prema dolje.
|
Stanište
Gnijezdi se na stjenovitim i pješčanim otocima, plažama, klifovima,
rtovima i travnatim ili grmovitim riječnim otocima. Nakon sezone
gniježđenja zadržava se u obalnim područjima i područjima u unutrašnjosti
u blizini obale. U zapadnoj Europi uglavnom u priobalnom području,
a ponegdje uz rijeke i jezera.
|
Prehrana
Hrani se vrlo različitom hranom; ribom, raznim morskim beskralješnjacima,
malim sisavcima (glodavci), raznim otpacima, jajima ptica i sl.
Vrlo su proždrljivi i nasrtljivi i često međusobno kradu pronađenu
hranu, naročito kada ribarski brodovi čiste mreže i bacaju ribu
u more. Hranu traže i po plitkim plimnim obalama, a mogu malo zaroniti
pod vodu. U potrazi za plijenom često slijede brodove i sakupljaju
otpatke za njima.
|
Gniježđenje
Gnijezde se od ožujka (kod nas od travnja do lipnja) i tom prilikom
formiraju kolonije i do 8.000 parova. Gnijezda grade na tlu, bliže
vegetaciji ili čak i ispod ili unutar grmlja, ponekad i na golom
kamenu. Gnijezda su jednostavno građena, uglavnom od okolne vegetacije,
perja, raznih naplavina koje samo naslažu uokolo, a često ga oblažu
i suhim stabljikama morskih cvjetnica ili talusima algi. Leže 3
– 4 jaja vrlo varijabilne boje i šara (zelenkasta, smeđa ili siva),
inkubacija 26 – 30 dana, mladi opernate za 5 - 6 tjedana.
|
Rasprostranjenost
i kretnje
Ima relativno široki areal rasprostranjenosti; u Europi je
kao stanarica uglavnom prisutna u Mediteranu, dok se kao ljetna
gnjezdarica nalazi oko Kavkaza i u južnom Sibiru. Ove istočne
populacije uglavnom sele prema Mongoliji i obalnim dijelovima
Kine I Indije, dok su populacije u ostalim krajevima svijeta
uglavnom teritorijalne i zadržavaju se na istom prostoru ili
poduzimaju kratke lokalne migracije (slika areala rasprostranjenosti).
Tako ptice s Balkanskog poluotoka lokalno znaju doći i do
Dunava, populacije iz Francuske i Španjolske kreću se prema
Atlantiku i ostalom Sredozemlju, dok se one iz sjeverne Afri- |
areal rasprostranjeosti
galeba klaukavca |
ke raspršuju po Sredozemlju. U novije vrijeme
značajan broj ptica koje se gnijezde na jugozapadu Europe
i Mediteranu poduzimaju kretnje na sjever nakon gniježđenja,
tako da dio njih provode zimu na jugoistoku Engleske i na
južnoj obali Sjevernog mora.
Radi pouzdanijeg praćenja kretanja galebova vrši se prstenovanje
njihovih mladunaca. Prstenovanje mladunaca galeba klaukavca
na Mrkanu i Bobari se naročito intenzivno provodilo 60-ih
i 70-ih godina 20. stoljeća kada je prstenovano nekoliko
tisuća jedinki. Galebovi prstenovani na ovim otocima raspršuju
se na sve strane. Većina se uglavnom zadržava u okolici
ili se kreću duž naše obale, ali pojedini poduzimaju i dalje
kretnje. Tako su zabilježeni nalazi na talijanskoj obali
(Manfredonia, 248 km udaljenosti; Taranto 276 km), u Rumunjskoj
(503 km), Mađarskoj (740 km) i Nizozemskoj (1512 km) (Štromar,
1965).
|
|
Status i zaštita
Galeb klaukavac je vrlo prilagodljiv i njegov položaj nije globalno
ugrožen. Dapače, brojnost mu je u porastu, naročito je mediteranska
populacija porasla kroz 20. stoljeće.
|
Galeb klaukavac u okolici
Dubrovnika
Galeb klaukavac je vrlo česta stanarica naše okolice. Najveći dio
godine boravi u blizini mora, gdje se zadržava po lukama, većim
uvalama i morskim kanalima između otoka. Obalni dio malokad napušta
i rijetko se nađe na pučini. Kod nas naseljava manje, puste otočiće
gdje se gnijezdi u velikom broju. Najveće se kolonije nalaze na
otocima Mrkanu, Bobari i Supetru kod Cavtata, posebnom ornitološkom
rezervatu. Ove su kolonije istovremeno i najjužnije kolonije galebova
u našoj zemlji. Većih kolonija ima i na drugim mjestima na području
obalnog dijela naše županije, naročito oko Šipana. Tu su veće na
Rudi i Tajanu, a nešto manje na Crkvini i Mišnjaku. Male se grupe
također legu na Grebenima, Sv. Andriji i još nekim drugim mjestima
u okolici.
Glavnu hranu ove vrste sačinjavaju ribe, manje životinje i razni
otpaci što ih nalazi na moru ili kopnu. Uvijek je čest na mjestima
gdje je u mogućnosti jednostavno doći do hrane. Zato je kod nas
najčešći na gradskom smetlištu na Grabovici i obje dubrovačke luke,
osobito u Gružu kad doplove ribarski i veći putnički brodovi. U
ovim lukama često sjede na krovovima viših zgrada (npr. lučka skladišta
u Gružu, zidine u gradskoj luci).
U nedostatku hrane na moru, galebovi se skiću daleko u kopno, gdje
na većim poljima traže hranu. Tako znaju zaći u Konavosko polje,
Popovo polje i dublje u unutrašnjost. |
karta kolonija galebova |
pogledajte fotografije Sv. Andrije |
pogledajte fotografije Rude |
pogledajte fotografije Grebena |
Tajan, Crkvina i Mišnjak |
jata galebova na krovu lučkog skladišta
|
|
Izvori:
Gruber, D. 1995. Die Kennziechen und das Vorkommen der Weisskopfmöwe
Larus cachinnans in Europa. Limicola
9: 121 - 165.
Garner, M. 1997. Identification of Yellow-legged Gulls in Britain.
British Birds 90: 25 - 62.
Štromar, Lj. 1965. Četiri godine prstenovanja galebova klaukavaca
(Larus argentatus Pontopp.) na
otočićima Mrkanu i Bobari. Larus
19: 133-141.
|
©2003.-2012. Ekološka udruga "Čiopa"
Sva prava pridržana.
|
|