Taksonomski položaj
Sve do nedavno se smatralo da je galeb klaukavac zapravo podvrsta jedne druge vrste galeba, srebrnastog galeba (Larus argentatus ssp. cachinnans) kojemu je izgledom i ponašanjem vrlo sličan. Međutim, prema sadašnjim saznanjima klaukavac predstavlja zasebnu vrstu budući da oblikuje odvojene kolonije u zoni preklapanja u zapadnoj Francuskoj. Ova je spoznaja kasnije potvrđena i DNA analizom, prema kojoj se pokazalo da je srodniji tamnoleđem galebu (Larus fuscus).

Podvrste
U okviru ove vrste opisano je nekoliko podvrsta; tipična podvrsta ssp. cachinnans koja naseljava područja oko Crnog Mora, ssp. michahellis Sredozemlje do zapadne Francuske i Maroka, ssp. atlantis na Azorima, Madeiri i Kanarskim otocima, te ssp. mongolicus u središnjoj Aziji koji poduzima kretnje do obala Kine i Indije.

Vanjski izgled
Pripada skupini velikih galebova i najveći je veliki galeb juga Europe. Svojim izgledom i ponašanjem je vrlo sličan srebrnastom galebu, od kojega se razlikuje u nekoliko detalja; žućim nogama, sivkastožutim okom, cinober očnim prstenom, izražajnije žutim kljunom s većom crvenom mrljom, tamnijim primarnim perima i tamnije sivim leđima. Zimi ili nema ili ima malo i to svijetlijih pruga na glavi, a također ima manje bijele mrlje i više tamnih na vanjskoj strani primarnih letnih pera. Ptice u zimskom ruhu imaju sivkaste šare po glavi, primarna letna pera u nedoraslih su obično jednolično tamna.

Izgled tijela i oblik krila
Klaukavac je velika i robusna ptica, relativno širokog prsnog koša, noge su relativno široko razmaknute, noge i stopala s plivaćom kožicom su jarkožute boje, vidljive i sa veće udaljenosti. Krila su u letu široko postavljena.
Veličina: 56 – 68 cm, 800 - 1500 g težine, raspon krila 140 - 150 cm.
Glasanje: zvuči kao: ''kija-kija-kija-kijau-kijau''

Boja perja
Perje glave, vrata i donje strane tijela je bijele boje, po krilima i leđima je svijetlosivkaste boje, ali svjetlije nego u srebrnastog galeba. Vrhovi krila su na gornjoj strani crne boje sa sivkastobijelim rubovima, donja strana je bjelkasta.

Glava
U normalnom položaju tjeme je zaravnjeno, čelo kratko i koso, a zatiljak ravan, što glavi daje gotovo kvadratast oblik. Kada se gleda sa stražnje strane glava izgleda široko i u odnosu na tijelo ne djeluje mala kao kod tamnoleđeg galeba. Perje glave je čisto bijele boje, a zimi ili nema ili ima malo i to vrlo svijetlo sivih pruga na zatiljku. Tanki i sjajni očni prsten je grimizno crvene boje, očna šarenica je zagasito žuta.

Kljun
Kljun je svijetložute boje sa velikom jarkocrvenom pjegom na donjoj strani u blizini vrha. Gornji i donji dio kljuna se pružaju paralelno, a gornji dio završava tupim nagibom svinutim prema dolje.

Stanište
Gnijezdi se na stjenovitim i pješčanim otocima, plažama, klifovima, rtovima i travnatim ili grmovitim riječnim otocima. Nakon sezone gniježđenja zadržava se u obalnim područjima i područjima u unutrašnjosti u blizini obale. U zapadnoj Europi uglavnom u priobalnom području, a ponegdje uz rijeke i jezera.

Prehrana
Hrani se vrlo različitom hranom; ribom, raznim morskim beskralješnjacima, malim sisavcima (glodavci), raznim otpacima, jajima ptica i sl. Vrlo su proždrljivi i nasrtljivi i često međusobno kradu pronađenu hranu, naročito kada ribarski brodovi čiste mreže i bacaju ribu u more. Hranu traže i po plitkim plimnim obalama, a mogu malo zaroniti pod vodu. U potrazi za plijenom često slijede brodove i sakupljaju otpatke za njima.

Status i zaštita
Galeb klaukavac je vrlo prilagodljiv i njegov položaj nije globalno ugrožen. Dapače, brojnost mu je u porastu, naročito je mediteranska populacija porasla kroz 20. stoljeće.

Galeb klaukavac u okolici Dubrovnika
Galeb klaukavac je vrlo česta stanarica naše okolice. Najveći dio godine boravi u blizini mora, gdje se zadržava po lukama, većim uvalama i morskim kanalima između otoka. Obalni dio malokad napušta i rijetko se nađe na pučini. Kod nas naseljava manje, puste otočiće gdje se gnijezdi u velikom broju. Najveće se kolonije nalaze na otocima Mrkanu, Bobari i Supetru kod Cavtata, posebnom ornitološkom rezervatu. Ove su kolonije istovremeno i najjužnije kolonije galebova u našoj zemlji. Većih kolonija ima i na drugim mjestima na području obalnog dijela naše županije, naročito oko Šipana. Tu su veće na Rudi i Tajanu, a nešto manje na Crkvini i Mišnjaku. Male se grupe također legu na Grebenima, Sv. Andriji i još nekim drugim mjestima u okolici.
Glavnu hranu ove vrste sačinjavaju ribe, manje životinje i razni otpaci što ih nalazi na moru ili kopnu. Uvijek je čest na mjestima gdje je u mogućnosti jednostavno doći do hrane. Zato je kod nas najčešći na gradskom smetlištu na Grabovici i obje dubrovačke luke, osobito u Gružu kad doplove ribarski i veći putnički brodovi. U ovim lukama često sjede na krovovima viših zgrada (npr. lučka skladišta u Gružu, zidine u gradskoj luci).
U nedostatku hrane na moru, galebovi se skiću daleko u kopno, gdje na većim poljima traže hranu. Tako znaju zaći u Konavosko polje, Popovo polje i dublje u unutrašnjost.

Izvori:
Gruber, D. 1995. Die Kennziechen und das Vorkommen der Weisskopfmöwe Larus cachinnans in Europa. Limicola 9: 121 - 165.
Garner, M. 1997. Identification of Yellow-legged Gulls in Britain. British Birds 90: 25 - 62.
Štromar, Lj. 1965. Četiri godine prstenovanja galebova klaukavaca (Larus argentatus Pontopp.) na otočićima Mrkanu i Bobari. Larus 19: 133-141.